Ova stranica koristi tehničke, analitičke kolačiće i kolačiće treće strane.
Nastavkom pregledavanja prihvaćate korištenje kolačića.

Preferences cookies

(Ne)vidljivi trgovi

Kada se govori o Italiji u inozemstvu, ne može se više pričati o povijesnoj i kulturnoj baštini koja svake godine u našu zemlju dovodi milijune turista. Spominjajući talijanske gradove i mjestašca koji privlače putnike iz čitavog svijeta, slika na koja nam odmah padne na pamet jest slika trga. Trg je istovremeno i platno i okvir unutar kojega su iscrtane palače, crkve, spomenici te sam život koji se oko njih odvija. Trg tako postaje sinonim za kulturnu baštinu, ali i mjesto susreta i druženja, trgovine i razmjene ideja. Kao što je Italo Calvino napisao u djelu Nevidljivi gradovi čiji nas je naslov inspirirao za ovu izložbu, „svaki put kad se nađemo na trgu, nađemo se usred nekog dijaloga“.

Posljednjih mjeseci, gradovi su se zaustavili kako bi obuzdali epidemiju koja je zahvatila čitav svijet, a međuljudski susreti su postali „okupljanja“ koja je bolje izbjegavati. Želio bih napomenuti da je toj situaciji talijanski narod odgovorio s pohvalnim osjećajem odgovornosti. Trgovi su istog trenutka izgubili svoju društvenu funkciju i dobili do tad nepoznatu funkciju otvorenog fizičkog prostora koji otkriva sakrivene arhitektonske linije i nove svjetlosne perspektive. Poput slike Giorgia De Chirica, arhitektura je gurnuta u prvi plan, dok su trgovi pokazali svoje elementarne linije, onako kako su ih zamislili oni koji su ih projektirali.

Svjedok tome jest ovaj projekt kojeg je osmislio Marco Delogu kroz autorske fotografije dvadeset talijanskih trgova, nastalih između kraja ožujka i početka svibnja, u vremenu u kojem je Italija, kao i veliki ostatak svijeta, proživljavala teške trenutke izolacije. Fotografije prate kratki originalni tekstovi koje potpisuju talijanski autori, povezani s tim trgovima uspomenama, doživljajima i književnim sugestijama.

Povodom obilježavanja Dana republike, ovo nam se izdanje učinilo kao idealan poklon svima onima u inozemstvu koji zajedno slave ovaj dan, u iščekivanju da ga ponovo proslave u fizičkom prisustvu. Ovo je ujedno i prilika kako bi se istakla važnost uloge talijanske kulture i kreativnosti u ponovnom otvaranju i promicanju našeg programa Sistema Paese u inozemstvu, koji će Ministarstvo i dalje podržavati. Svjesni smo toga da su pred nama veliki izazovi, ali smo isto tako svjesni da imamo sposobnosti da se s njima suočimo. Pogledom usmjerenim prema budućnosti pronalazimo poticaj da ih pobijedimo.

Luigi Di Maio
Ministar vanjskih poslova i međunarodne suradnje

———————————————————–

Izvanredna situacija koja je nastupila u proljeće 2020. izazvala je niz velikih promjena u praktički svim segmentima naše svakodnevnice. Odjednom smo se našli u stanju iščekivanja i odgode, koje je onda obuhvatilo i mjesta na kojima smo ranije živjeli i na kojima smo obitavali. Joseph Rykwert u svojoj je knjizi rekao kako je „Italija zemlja sto trgova“. Ti trgovi koji su simboli difuzne talijanske ljepote postaju, možda po prvi put u životu svakog od nas, imaginarna mjesta, onakva kakva su ih „vidjeli“ jedino možda veliki umjetnici i veliki umovi koji su ih zamišljali, projektirali i ukrasili.

Josepha Rykwerta sam upoznao u Londonu gdje sam se s njim družio. Njegov rad The Idea of a Town (1) na više načina predstavlja temelj djela Nevidljivi gradovi (2) Itala Calvina. Jednog sam jutra otišao vidjeti Josephovu biblioteku u kojoj je bilo više od 40000 knjiga uglavnom iz područja arhitekture. Pokazao mi je niz prvih izdanja knjiga koje su mu posvetili najveću talijanski pisci iz razdoblja nakon drugog svjetskog rata, što je bio dokaz plodonosne suradnje različitih izričaja. Među tim knjigama, u svojoj kući u Hampsteadu Rykwert mi je pokazao i prvi izdanje Nevidljivih gradova s posvetom u kojoj mu je veliki talijanski pisac zahvalio za nadahnuće pri pisanju svog remek-djela.

Pričajući o brojim gradovima koje je posjetio, Marco Polo Tatarskom vladaru Kublaj-kanu zapravo uvijek priča o jednom te istom gradu: o svojoj Veneciji. Petnaest sam godina uređivao Commissione Roma i svake bih godine angažirao različitog fotografa za fotografiju jednog te istog grada. Ikonična fotografija trga Piazza del Popolo Oliva Barbijerija – jedina među ovim fotografijama koja nije nastala posljednjih tjedana – obilježila je i prvu fazu rada Komisije i dugotrajan site specific_ Olivov rad (3). Inspiracija za ovaj projekt proizašla je iz Komisije, iz djela J.Rykwerta i I.Calvina, iz želje da otkrijem „svoj“ Rim u drugim gradovima, u slikama i riječima brojnih autora koji su sudjelovali u ovome.

Odlučio sam, dakle, u ovom projektu objediniti rad fotografa i pisaca, od kojih svatko donosi vlastitu snagu izričaja, kako bih na dva paralelna načina ispričao priču o trgovima koji pak za njih predstavljaju maleni Motherland (4). U razdoblju kad sam bio ravnatelj Talijanskog instituta za kulturu u Londonu, svom snagom sam se zalagao za to da međusobno prožimanje različitih vrsta umjetnosti bude okosnica svih aktivnosti i eventa Instituta, što je onda zabilježeno u četiri izdanja Conversazioni a Belgrave Square. (5) Ovim sam projektom nastojao nastaviti u tom smjeru. Jedan vrlo zanimljivi aspekt priprema za ovaj projekt bilo je pronalaženje „partnera“. Neki od njih su se već odranije poznavali, drugi ne, no zbog dobi, životnih izbora, obiteljskih priča uvijek je posrijedi bila jaka spona s vlastitim krajem. Brojni su autori za vrijeme lockdowna živjeli u neposrednoj blizini trgova o kojima pišu, dok su neki tamo živjeli već duže vremena.

Izazov je bio poprilično složen; trebalo je odmah reagirati, pronaći ideje, stajališta, osobno pomiješati sa povijesnim, poštivati svačiju originalnost držeći se ipak nekih smjernica.

Mnogim piscima nije bilo lako koncentrirati se, fotografima je bilo teško napustiti dom (što su učinili tako što su tražili dozvolu od lokalnih vlasti). Prilike su se koristile onako kako bi se ukazale: ponekad je tekst prethodio fotografiji, a ponekad obratno. U nekim je slučajevima autor inspiraciju pronalazio u fotografiji, drugdje su tekst i slika nastali potpuno neovisno jedno o drugom, no u konačnici su bili iznenađujuće nadopunjujući.

Odnos fotografije i književnosti postoji odavna te je davao vrsne rezultate. Ovaj projekt jedan je od takvih primjera, iako je poštovao autonomiju pojedinih izričaja što je značilo raditi na tankoj granici gdje su poklapanja otvorena i učvršćuju odnos između različitih pogleda. Bogata suradnja teksta i slike jest igra ogledala, uzajamnih pogleda. Sliku je moguće tražiti u tekstu i tekst u slici. Stvoren je tako zajednički prostor u kojem se slika i tekst jedno na drugo odnose, i koji je sam izrastao iz radova autora različitih identiteta, dobi i stilova.

Ovim se projektom naposljetku nastojalo preokrenuti jednu tešku situaciju i izvući iz nje prednost, ili bolje rečeno, priliku. Le piazze [in]visibili jest zemljopisna mapa i mapa autora. On je potvrda kako je ljepota i kultura naše zemlje ne samo u monumentalnim umjetničkim i arhitektonskim djelima, već i u rasprostranjenosti književnosti i fotografije i u njihovoj velikoj u obećavajućem međugeneracijskoj suradnji. Međusobna suradnja i dijalog četrdesetorice autora unijeli su entuzijazam u projekt za koji čvrsto vjerujem da će se proširiti po cijelom poluotoku i na taj način dostići nimalo nerealan cilj da da bude slika sto trgova.

Marco Delogu
autor projekta

 

[1] Joseph Rykwert, The Idea of a Town: The Anthropology of Urban Form in Rome, Italy, and the Ancient World, «Forum», 963
[2] Italo Calvino, Le città invisibili, Torino, Einaudi, 1972
[3] Olivo Barbieri, site specific_ROME 04, a cura di M. Delogu, Roma, Zoneattive, 2004
[4] Motherland, katalog izložbe čiji je autor M. Delogu, Roma, Quodlibet, 2011. Za 10°.izdanje festivala FOTOGRAFIA – Festival Internazionale di Roma odabrana tema je “Motherland”, koja ispituje odnos fotografa i mjesta odakle dolazi
[5] Conversazioni a Belgrave Square, serija od 4 nastavka koje je uredio M. Delogu, Londra / Roma, Quodlibet, 2016 – 2019. u uvodu su sažete aktivnosti provedene te godine i istaknuta je vrijednost prožimanja različitih izričaja, klasičnog i suvremenog. Za svaku je godinu objavljena jedna knjiga, a svaka od njih sadrži i uspomene onih koji su sudjelovali u susretima u Tal.institutu u Londonu. Tu su i fotografije djela sa izložbi te fotografije postava.

  • Organizirano od: MAECI
  • U suradnji sa: Istituto Italiano di Cultura