U suradnji s Veleposlanstvom Bosne i Hercegovine i Veleposlanstvom Italije u Zagrebu
Godina je 1993. kada Bekir Hasanović mijenja zlatnik za videokameru kojom će snimati svakodnevni život u Srebrenici tijekom ratnih dana. Snimke koje bilježi sa svojom improviziranom ekipom, nazvanom Džon, Ben & Boys, stvaraju neočekivani portret izgubljenog stanovništva koje, unatoč svemu, zadržava ponosnu povezanost sa stvarnošću, ne odričući se pritom ni prijeko potrebne doze humora. Ado, Bekirov sin, polazi od tih snimaka i stranica dnevnika koje je vodio njegov otac kako bi, zajedno s majkom Fatimom, rekonstruirao njegov lik i napokon doznao kako je uspio preživjeti Marš smrti i genocid u Srebrenici.