Prema motivima romana Brama Stokera
Strah jest barijera slobodi. Prostituiranje straha sladak je bijeg od
slobode. Drakula nije ulaz u metafizičko, Drakula je ulaz u neljudsko.
Predstava
Drakula, koja se djelomično temelji na motivima istoimenog romana Brama
Stokera, nema namjeru prepričavati literarnu strukturu romana.
Predstava se bavi određenim aspektima Drakule ili s njima povezanom
balkanskom vampirologijom.
Sve
u svemu kao osnovni odnos razmatra se egzistencija u određenom prostoru
i vremenu s bićem koje predstavlja postojanje u kontekstu
beskonačnosti. Čovjek je smrtan.
U odnosu čovjeka i Drakule posvećuje se dominantna pozornost onomu koji se pojavljuje kao žrtva tog odnosa. To jest čovjeku.
Predstava
definira sadržaj i elemente u odnosu na pojmove kao što su besmrtnost,
ljubav, osjetljivost na svjetlo i određena zaraza. Kuga. Svi ti pojmovi
postali su gotovo glavnim toposima pomodne industrije dvadeset i prvog
stoljeća.
Drakula
posjeduje svijet čiji sadržaj elementarno ugrožava ljudsku
egzistenciju. Znači, predstava se bavi trenutcima koji prkose suvremenoj
civilizaciji. No ta civilizacija ubiti uništava sebe. Također nije
nevažan društveni aspekt pitanja “tko nam siše krv”, to jest stanje kada
je ljudski život potlačen. Čovjek je ponižavan, čovjek je
zloupotrebljen. Horor je užas, horor je istina. Žanr horor upotrebljava
se za gotovo umilno doticanje istine. Strah jest barijera slobodi.
Prostituiranje straha sladak je bijeg od slobode. Drakula nije ulaz u
metafizičko, Drakula je ulaz u neljudsko. Pod utjecajem neljudskog
čovjekova strast i njegove taštine i svi aktivizmi postaju samo
sredstvom bijega od ljudskog, od neljudskog. S velikom predanošću
seksualnoj euforiji, očekujemo da nas obuzme.
Drakula
i čovjek su samouništenje. Krenemo li iz bilo kojeg smjera jedan prema
drugomu, prekoračujemo sebe. Predstava od navedenih trenutaka stvara
posebnu estetsku poetiku.
U
ovom projektu razvili smo poseban kazališni jezik temeljen na
vizualnosti, zvuku i osebujnom scenskom postojanju čimbenika predstave
sastavljenom od pokreta, gesta i tjelesnih akcija, ali nipošto ne na
razini suvremenog stiliziranog plesa.
Glumac
izvođač ponaša se kao izvođač u performansu, no njegova prisutnost na
sceni svakako je promišljena kroz prizmu dramskog glumca.
Predstava se gradi bez dramskih dijaloga.
András Urbán, redatelj
Premijera u Drami SNG Maribor 22. svibnja 2015.Premijera u Zagrebačkom kazalištu mladih 25. rujna 2015.Premijera u Teatri Due di Parma 24. studenog 2015.
Predstava sadrži prizore nasilja, nagih tijela i vulgarno izražavanje.