“Kada je Opera postala instrument političke propagande” – predavanje dr.sc. Monice Priante
Iza scene talijanskog Risorgimenta: zavodljivost Opere
Venecija, kazalište La Fenice 27. svibnja 1866. kraj trećeg čina Verdijeva „Trubadura“. Zbor s isukanim mačevima upravo završava poklikom “All’armi, all’armi!“, a kazališna publika reagira urnebesom. S galerije bacaju vrpce i trobojne rozete na pozornicu i na austrijsku vojsku u parteruvičući: „Van stranci iz Venecije! Živjela Italija! ».Tako počinje film Senso Luchina Viscontija (1954.). Iako je opisana scena povijesno neutemeljena, ona vrlo vjerno prikazuje sveprisutni fenomen talijanske stvarnosti 19. stoljeća. Opera u drugoj polovici devetnaestog stoljeća zapravo nije više samo mjesto za zabavu, nego postajeprostor za javno izražavanje patriotizma i političkog protesta.
Kako su opera i kazalište postali instrumentima
nacional – patriotske propagande?
Može li i danas, nakon gotovo 200 godina, opera još uvijek prenositi političku
poruku, ili je takav savez između politike i opere bio isključivo fenomen 19.
stoljeća?