Povodom pjesničke manifestacije „Goranovo proljeće 2015“
Sibila
Petlevski,
prozna spisateljica, pjesnikinja, dramatičarka, izvedbena umjetnica,
znanstvenica, sveučilišna profesorica, urednica i prevoditeljica rođena u
Zagrebu. Doktorica filoloških znanosti, redovita profesorica na Akademiji
dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Članica L’Académie Mallarmé i
l’Académie Européenne de Poésie. Dobitnica godišnje nagrade “Vladimir Nazor”,
nagrade Poeteka međunarodnog festivala pozije (2005.) i nagrade “Petar Brečić”
za doprinos teorijskoj dramaturgiji. Njena drama Eisgeneral nagrađena je u europskoj
selekciji Berliner Festspiele TT Stückemarkt (2005.). Roman Vrijeme laži (2009.)
osvojio je književnu nagradu Tportala 2010. za roman godine. Nacionalno i
internacionalno antologizirana autorica. Urednica u domaćim i stranim
časopisima. Poezija i proza prevedene su joj na desetak svjetskih jezika.
Nastupala na svim značajnijim međunarodnim književnim skupovima. Piše na
hrvatskom i engleskom jeziku. Predsjednica Hrvatskog PEN centra (2001.-2005.).
Članica međunarodnog upravnog odbora Internacionalnoga PEN-a (2002.-2007.).
Uz
beletrističke objavila je i više znanstvenih knjiga. Poezija: Kristali (1988.); Skok s mjesta
(1990.); Sto
aleksandrijskih epigrama (1993.); Babylon (2000.); Heavy Sleepers
(2000.); Libitina
(2002.); Spojena lica
(2006.); Spojena
lica/Spoeni lica/Joined Faces (2009.). Proza:
Francuska suita (1996.); Koreografija
patnje (2002.); Noćni
trening (2006.); Moj
Antonio Diavolo (2007.); Vrijeme
laži – Tabu I. (2009.), Bilo
nam je tako lijepo! – Tabu II. (2011.), Stanje sumraka – Tabu III. (2013.). Drama:
Ledeni general (Eisgeneral) (2005.); Cagliostro Forever,
libreto; (2007.); Rimbaud’s
House (Rimbaudova
kuća) (2007.). (preuzeto sa frakura.hr)
Claudio Pozzani
rođen je 1961. u Genovi. Pjesnik, romanopisac i umjetnik, poznat je u Italiji i
inozemstvu po svojim brojnim pjesničkim nastupima na najvažnijim međunarodnim
festivalima. Njegova poezija prevedena je na više od 10 jezika.
Godine 1983. osnovao
je udrugu Circolo dei Viaggiatori nel Tempo (CVT), s kojom je 1995.
pokrenuo i organizirao Festival Internazionale di Poesia di Genova (Međunarodni
festival poezije u Genovi), te brojna događanja u Francuskoj, Belgiji,
Japanu, Njemačkoj i Finskoj.
2001. osnovao je Casa
Internazionale di Poesia (Međunarodnu kuću poezije) smještenu u
Palazzo Ducale koja godišnje organizira preko 180 besplatnih događanja.
2009. dobitnik je
nagrade Ministarstva kulture za najbolju pjesničku manifestaciju u Italiji (Festival
Internazionale di Poesia di Genova) te nagradu Premio Catullo 2012.
za promicanje poezije u Italiji i u inozemstvu.
2014. grad Genova
dodijelio mu je “il Genovino”, priznanje za kulturna i
društvena ostvarenja, za njegovo dvadesetogodišnje bavljenje stvaranjem te
promoviranjem književnosti i poezije.
Veliki dramaturg
Fernardo Arrabal definirao je Pozzanija, zbog njegovog kulturnog djelovanja i
umjetničkih izvedbi, kao „majstora nevidljivog koji potiče na snove i krade
vatru, a njegovo srce pleše u veseloj sobi.“