ANDREA MACINANTI diplomirao je orgulje, čembalo i pjevanje na muzičkim akademijama u Bologni i Parmi. Diplomirao je cum laude na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni i stekao “s pohvalom” doktorat iz filozofije glazbe na Sveučilištu u Ženevi. Profesor je orgulja na Konzervatoriju «G.B.». Martini” iz Bologne. Za Tactus je snimio orguljska djela Marca Enrica Bossija (na 17 CD-a), Ottorina Respighija i Goffreda Giarde te za Elegiju Guida Alberta Fana i Giovannija Tebaldinija. Uredio je brojne kritičke revizije, uključujući Fiori Musicali G. Frescobaldija, cjelokupna djela za klavijature A. Scarlattija i G. B. Martinija (Ut Orpheus), antologiju talijanske glazbe za orgulje, Opera Omnia Organistica M. E. Bossija (Carrara). Objavio je studiju o analizi i interpretaciji Trois Chorals Césara Francka (Carrara), «Made in the guise of the human body». Orgulje kao antropomorfna metafora (Zecchini), Marco Enrico Bossi. Djelo za orgulje (Ass. Serassi). Godine 2021. predsjednik Mattarella dodijelio mu je titulu časnika Reda «Al Merito della Repubblica Italiana».
Program idealno pokriva cijeli talijanski poluotok kroz repertoar orgulja, počevši kronološki od prve tiskane knjige posvećene orguljama (Frottole intabulate da sonare organi koju je napisao Andrea Antico da Montona 1517.). Bologna je ilustrirana briljantnom Anonimovom Sonatom koja odjekuje gotovo poput fanfara, ali prije svega genijalnošću oca Giovannija Battiste Martinija, svjetionika europske glazbene kulture svoga vremena. Rimljanin Giovanni Battista Ferrini obrađuje La Mantovanu, tj. renesansnu pjesmu Fuggi fuga da questo cielo, možda najrašireniju melodiju u povijesti glazbe, koja je postala poznata na Istoku i Zapadu, a koristi je npr. Smetana u La Moldavi i koja je postala Hatikvah, izraelska himna. L’Arcangiola Vincenza Pellegrinija iz Pesara elegantna je francuska pjesma podijeljena u tri dijela. Ogromni genij Girolama Frescobaldija izražava, u Cento Partite du Passacagli, jedan od najvećih primjera varijacija na bas ostinatu, uključujući i druge plesove kao što su Chaconne i Current. Frescobaldijev najpoznatiji učenik, Bernardo Pasquini, rođen u Toskani, ali aktivan u Rimu, nudi divnu Pastoralu podijeljenu u dva stavka. Bernardo Storace iz Messine i Gaetano Greco iz Napulja pripadaju južnoj Italiji i sastavljaju dva djela puna vatre i inventivnosti. Pescetti, s briljantnom Sonatom, i veliki Benedetto Marcello, s velikom Sonatom podijeljenom u četiri stavka, pripadaju Veneciji, kraljici kulture osamnaestog stoljeća. Na hrvatskom tlu nije izostao hommage Anđelku Klobučaru, jednom od velikih protagonista glazbe 20. stoljeća, vrhunskom orguljašu i profinjenom skladatelju iznimnog broja djela posvećenih njegovom instrumentu. Marco Enrico Bossi svakako se smatra najvećim talijanskim orguljašem-skladateljem i on će izvesti dirljivu Ave Mariju skladanu u Veneciji 1895. Program završava referiranjem na slavno talijansko operno kazalište, citirajući Vincenza Bellinija i varijacije skladane na jednu. njegovih slavnih arija Giovannija Premolija iz Brescie.