20 godina festivala Orgulje
Heferer
19.12.2013., 20:00
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
Orgulje dr.h.c. Werner Walcker Mayer op. 5290 (1974.)
Andrea Macinanti,
orgulje (Italija)
Ljerka Očić, orgulje
Mario Penzar, orgulje
Valentina Fijačko, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Program:
Johann Sebastian
Bach (1685. – 1750.)
Kromatska fantazija i fuga u d-molu, BWV 903 (obrada za orgulje: Max
Reger)
Ernest Bloch (1880. –
1959.)
Šest preludija za orgulje
Andante
Poco lento
Andante
Grave
Un poco animato
Processional
Richard Wagner (1813. –
1883.)
Parsifal
(obrada za orgulje: Marco Enrico Bossi)
Andrea Macinanti, orgulje
* * *
Jan Pieterszoon
Sweelinck (1562. – 1621.)
Toccata in C
Ljerka Očić, orgulje
Johann Sebastian Bach (1685. –
1750.)
Božićni oratorij, BWV 248: Arija Schlafe mein Liebster
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Ljerka Očić, orgulje
Antonio Vivaldi (1678. –
1741.)
Gloria, RV 589: Duet Laudamus Te
Valentina Fijačko, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Ljerka Očić, orgulje
César Franck (1822. –
1890.)
3. koral u a-molu, za orgulje, M. 40
Ljerka Očić, orgulje
Charles Gounod (1818. –
1893.) / Johann Sebastian Bach
Ave Maria
Valentina Fijačko, sopran
Mario Penzar, orgulje
Ivan Zajc (1832. –
1914.)
Offerorium pastorale, dvopjev za sopran i alt
Valentina Fijačko, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Mario Penzar, orgulje
Chris Dubois (1934.)
Korallfantasie en thema fugatum: ‘Zingt, jubilate’
Mario Penzar, orgulje
Andrea
Macinanti (Bologna,1958.) diplomirao je orgulje, čembalo i
vokalnu izvedbu na konzervatorijima u Bologni i Parmi, a usavršavao se u
Münchenu kod Klemensa Schnorra. Također, uz najviše ocjene, diplomirao je
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Bologni. Godine 2000. izabran je za
predstavnika Bologne – grada kulture za tu godinu – na Festivalu u Reykjaviku.
Djeluje kao profesor orgulja i gregorijanskog pjevanja na Konzervatoriju u
Bologni. Bilježi opsežnu diskografsku djelatnost: među najzapaženijim
izdanjima su snimke za dvoje orgulje (uz Francesca Tasinija), kompletan
orguljski opus Ottorina Respighija i Goffreda Giarde te djela Marca Enrica
Bossija, Orestea Ravanella i Lorenza Perosija u izdanju etikete Tactus. Uz
Francesca Tasinija radio je na brojnim kritičkim izdanjima, uključujući
zbirku Fiori musicali Girolama Frescobaldija, kompletan orguljski opus
Alessandra Scarlattija, G. B. Martinija i Marca Enrica Bossija, kao i devet
svezaka antologije talijanske orguljske glazbe, uz analizu i tumačenje
Triju korala Césara Francka. Od 1988. djeluje kao umjetnički ravnatelj
međunarodnog koncertnog ciklusa Organi Antichi, un patrimonio da
ascoltare, a od 1994. član je uredništva časopisa Arte Organaria e
Organistica. Član je bolonjske Accademia filarmonica. Koncertira širom
svijeta; 2005. nastupio je u Dvorani Musashino u Tokiju, sljedeće godine u
katedrali Grace u San Franciscu, a 2008. održao je niz koncerata u Rusiji. U
dva navrata, 2009. i 2011., održao je predavanja o talijanskoj glazbi na
Fakultetu za muzikologiju Sveučilišta u Ženevi. Odlikovan je naslovom
viteza za zasluge Republike Italije (2005.).
Nakon
završenog studija u Ljubljani (Hubert Bergant), Ljerka Očić usavršavala
se kod vrhunskih umjetnika i pedagoga poput Gastona Litaizea u Francuskoj,
Michaela Schneidera u Njemačkoj i Luigija Celeghina u Italiji. Nastupala
je u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji i Aziji, održavši više
od 1300 koncerata uz znamenite dirigente, orkestre i soliste. Niz godina
koncertira u duu sa slovenskim trubačem, Stankom Arnoldom. Djeluje kao
redovni profesor orgulja, komorne glazbe i kolegija Povijesna
izvođačka praksa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te održava
majstorske tečajeve interpretacije u zemlji i inozemstvu. Članica je
brojnih međunarodnih žirija orguljaških natjecanja. Dobitnica je niza
međunarodnih i domaćih priznanja, među kojima se ističu
Nagrada Milka Trnina za 1993. te dvije diskografske nagrade Porin za najbolji
album i najbolju solističku izvedbu koncerata J. S. Bacha (Bach-Vivaldi) u
2000. godini. Dobitnica je i Nagrade za doprinos glazbenoj umjetnosti
Američkog biografskog instituta, a za svoj pedagoški rad primila je
godišnju nagradu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga (2008.).
Tijekom Domovinskog rata, kao umjetnica, dala je svoj doprinos djelujući u
Kriznom štabu Croatian Music Aida, te održavajući koncerte u ratnim
zonama, za što je primila brojne zahvalnice te priznanja Hrvatske vojske. Predsjednica
je Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, gdje radi
na promicanju hrvatske orguljske baštine. Snimila je više od dvadeset
nosača zvuka, a tijekom sezone 2009./10. čak osam novih diskografskih
izdanja među kojima je i četverostruki album Hrvatska orguljska
glazba (od renesanse do danas) u izdanju Cantusa. CD Divertimento organistico s
glazbom J. Haydna i W. A. Mozarta u izdanju Croatia Recordsa, 2010., osvojio je
nagradu Porin za najbolju produkciju. Autorica je niza televizijskih i
radijskih emisija te nekoliko knjiga posvećenih orguljskoj glazbi.
Mario Penzar (Slavonski
Brod, 1961.) diplomirao je orgulje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a
usavršavao se na Visokoj glazbenoj školi u Beču kod A. Mitterhofera i na
majstorskim tečajevima u Austriji, Belgiji, Danskoj i Hrvatskoj (J.
Ferrad, Ch. Dubois, L. Rogg, K. d’Hooghe i dr.). Godine 1989. dobio je prvu
nagradu na Međunarodnom natjecanju Flor Baron Peeters u Belgiji, a 1999.
primio je Nagradu Milka Trnina. Gostovao je u Danskoj, Belgiji, Velikoj
Britaniji, Rusiji, Češkoj, Njemačkoj, Francuskoj, Portugalu,
Švicarskoj, Austriji, Italiji, Španjolskoj, Mađarskoj, Sloveniji, Kuvajtu
i u SAD-u. Nastupa solistički, uz simfonijske orkestre i komorne ansamble.
Redoviti je sudionik brojnih festivala u domovini i inozemstvu (Orgulje
Zagrebačke katedrale, Dubrovačke ljetne igre, Osorske glazbene
večeri, Glazbene večeri u sv. Donatu, Wiener Orgelkonzerte, Orgeltage
in Rheda/Hannover i dr.). Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog baroknog
ansambla. Bio je dugogodišnji umjetnički ravnatelj festivala Organum
Histriae (nekad Dani orgulja u Istri). Ostvario je brojne snimke za radio i
televiziju te niz emisija o orguljskoj interpretaciji.
Titularni je orguljaš Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Profesor je
orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i predavač na Ljetnoj
orguljaškoj školi u Šibeniku.
Sopranistica Valentina
Fijačko (Varaždin, 1977.) diplomirala je i magistrirala pjevanje
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Lidija Horvat Dunjko), a usavršavala se u
Beču (Olivera Miljaković). Debitirala je u Hrvatskom narodnom
kazalištu u Zagrebu 2001. godine ulogom Laurette u operi Gianni Schicchi G.
Puccinija. Od rujna 2003. do kraja 2006. članica je opere Hrvatskog
narodnog kazališta u Osijeku, a od siječnja 2007. članica je opere
Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Već kao studentica osvaja brojne
nagrade, nastavljajući ih nizati i nakon diplome (Nagrada Zagrebačke
filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg mladog glazbenika
Hrvatske u 2004. godini, Nagrada hrvatskog glumišta 2007., Nagrada Antun
Marušić HNK Split za iznimne uspjehe u sezoni 2007./2008, Nagrada Milka
Trnina…). U matičnim opernim kućama (Osijek, Split), ali i drugdje
(Zagreb, Rijeka, Varaždin, Sarajevo, Dubrovnik, Karlovac i dr.) ostvarila je
izniman broj nastupa u opernim produkcijama kao i u koncertnom repertoaru
(Genovieffe u Suor Angelica i Mimi u La Boheme G. Puccinija, Papagena i Pamina
u Čarobnoj fruli, Zerlina i Donna Elvira u Don Giovanniju, Fiordiligi u
Così fan tutte W. A. Mozarta, Ksenija u Borisu Godunovu M. P. Musorgskog,
Dijete u Dijete i čarolije M. Ravela, Adina u Ljubavnom napitku G.
Donizzettija, Jelena u Nikoli Šubiću Zrinjskom I. Zajca, Đula u Eri s
onoga svijeta J. Gotovca, Desdemona u Othellu G. Verdija, Isicratea u Pompeo
Magno F. Cavallija, Margareta u Faustu Ch. Gounoda, Marica u Spli’skom akvarelu
I. Tijardovića, kao i solističke dionice u rekvijemima G. Verdija i
W. A. Mozarta, te u Stabat Mater G. Rossinija i A. Dvořáka i dr.). Osim u
Hrvatskoj, ostvarila je zapažene nastupe na pozornicama u Austriji,
Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, Belgiji, Švicarskoj i Rusiji.
Mezzosopranistica Martina
Gojčeta-Silić (Zagreb, 1972.) diplomirala je na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Snježane Bujanović Stanislav.
Studij nastavlja u Međunarodnom opernom centru u Amsterdamu i usavršava se
na brojnim majstorskim tečajevima.
Od 1995. nastupa na koncertnim pozornicama s raznim ansamblima (Zagrebačka
filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HRT-a, Slovenska filharmonija,
Hrvatski komorni orkestar, Cantus Ansambl i dr.). Na opernoj pozornici
debitirala je 1996. u operi SNG Maribor u ulozi Maddalene u Rigolettu G.
Verdija. Tumačila je niz opernih uloga poput Donne Elvire u Don Giovanniju
W. A. Mozarta, Santuzze u Cavalerriji rusticani P. Mascagnija, Olge u Evgeniju
Onjeginu P. I. Čajkovskog, Marfe u Hovanščini M. P. Musorgskog, Anite
u West Side Story L. Bernsteina i dr. S jednakim interesom pjeva glazbu raznih
stilskih razdoblja, od baroka do suvremenih autora. Vrlo često izvodi
solističke recitale. Snimila je nekoliko nosača zvuka, a za one sa
skladbama Hrvatska misa Borisa Papandopula i Hrvatske božićne pjesme u
obradi Tomislava Uhlika primila je diskografske nagrade Porin. Za film Pravo
čudo Lukasa Nole interpretirala je glazbu Hrvoja Crnića – Boxera koja
je osvojila nagradu za najbolju filmsku glazbu na festivalu u Park Cityju.
Docentica je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
U okviru svoje
restauratorske djelatnosti radionica Heferer posvetila se
obnovi i revitalizaciji vrijednih instrumenata od kojih neki zauzimaju posebno
mjesto ne samo u hrvatskoj već i europskoj kulturnoj baštini. U tu
kategoriju, iznimnih, ubrajamo i velike koncertne orgulje Koncertne dvorane
Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Premda su svojim godištem za orgulje relativno
mlade, sagrađene su 1974. godine, i ne predstavljaju povijesni instrument,
one svojim značenjem, veličinom te svirno-tehničkim i
interpretativnim mogućnostima svakako zauzimaju istaknuto mjesto u orguljarskoj
umjetnosti.
Orgulje
koncertne dvorane Vatroslav Lisinski kao opus 5290 djelo su graditelja
dr. h. c. Wernera Walckera Mayera (1923.-2000.), predstavnika 6. generacije
glasovite njemačke obitelji graditelja orgulja. Za vrijeme svog djelovanja
tvrtka E. F. Walcker sagradila je orgulje u svim svjetskim metropolama i to za
najznačajnije i najprestižnije auditoriume, a u Hrvatskoj, poslije orgulja
zagrebačke katedrale (op. a. koje je sagradila ista graditeljska kuća
1855. godine, kao opus 1751) najveći su instrument uopće.
Dispoziciju
odn. zvukovnu sliku orgulja graditelj je, uz sugestije profesora Anđelka
Klobučara i Albe Vidakovića, postavio u stilu primjerenom velikim,
tzv. univerzalnim orguljama, poštujući posebno u intonaciji cijelih
ustroja, ali i pojedinih registara duh orguljarske reforme (op. a. poznatija u
nas pod nazivom „alzaška orguljarska reforma”). Fonički fundus
pretežito je izrađen od metala i sačinjava ga ukupno 4967 svirala
raspoređenih unutar 66 vokalnih registara na 4 manuala i pedalu.
Promatrajući
likovno-arhitektonsko rješenje prospekta kao i sam razmještaj pojedinih
dijelova instrumentalnog ustroja orgulja unutar orguljske niše, uočava se
težnja orguljara za kvalitetnim sjedinjenjem s modernistički koncipiranim
interijerom dvorane. Da je u tome i uspio dokazuje primjena slike orgulja koja
u raznim formama simbolizira koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski.
Prodaja ulaznica na
blagajni KDVL radnim danom od 10 – 20 sati te subotom 9 – 14 sati. Tel: 01
6121 166, 01 6121 167.
Cijene ulaznica: 60,00 kn i 40,00 kn