Ova stranica koristi tehničke (nužne) i analitičke kolačiće.
Nastavkom pregledavanja prihvaćate korištenje kolačića.

Grytzko Mascioni: indimenticabile

Večer posvećena Grytzku Mascioniju

Partecipano / Lo ricordano:(in lingua italiana – na talijanskom jeziku)Simone Zecca – curatore dell’opera omnia poetica di Grytzko Mascioni, Poesie 1952-2003 (Nino Aragno Editore, Torino 2015)Mladen Machiedo, accademico e amicoTonko Maroević, accademico e amicoNon è servito a niente, dubito forte che serva domani.Ma incoerente, continuo a provarci.(La vanità di Scrivere /Book Editore, 1992/ – Note dell’autore – Zagabria, 12 Aprile 1992)Grytzko Mascioni rodio se 1936. na granici između Valtellinei Grigionia pa podjednako rado ističe svoje retijsko podrijetlo koliko 
drži do boravka u drugim krajevima gdje živi, između Milana i Lugana. Stalo mu
je međutim naglasiti kako padine njegovih Alpi gledaju prema jugu, na
Mediteran, koji osjeća duhobvnom domovinom i koji je poprište njegovih
skitanja, kako kaže, između Kopra i Nice, Zagreba i Rima, Francuske i Grčke.
Kao sedamnaestogodišnjak prevodio je Sapfu; zarana je svoje interese dijelio
između knjiga, televizije i kazališta, pisanja scenarija i radio-drama. Najveća
je pak priznanja dobivao kao pjesnik: nagrade su mu dodjeljivali žiriji kojima
su na čelu stajali uglednici kao što su Salvatore Quasimodo, Carlo Bo, Giorgio
Bassani i drugi. Rezultat trideset godina pjesničkog rada sabrao je u knjizi
Poesia 1952. – 1982. objavljenoj 1984.; roman Carta d’autunno izišao mu je
1973., eseji  Lo specchio greco objavljeni su 1980., a životopis Saffo
1981. Složenu  i u talijanskom kontekstu osebujnu književnu djelatnost,
kojoj Mascioni zahvaljuje visok ugled u domovini i zasluženo štovanje u
svijetu, zaokružuju knjige La notte di Apollo(1990.), La pelle di Socrate
(1991.), Mare degli immortali (1991.), Saffo di Lesbo (1991.). Već naslovi,
posebice vraćanje pjesnikinji Sapfi s Lezbosa, upućuju na neke izvore duhovnih
i humanih značajki pisca kojega su Zagreb i Hrvatska prihvatili kao svojega,
sretni što čovjek takvih intelektualnih i ljudskih osobina živi u njihovoj
sredini i širi duh prijateljstva i suradnje…

Frano Čale

( izvadak iz Naš Grytko Mascioni – Republika, Zagreb,
svibanj – lipanj 1993. –  broj 5-6, str.156)