Talijanska kinetička umjetnost 1950-ih do 1970-ih
Izložba moderne umjetnosti
Pokrenuto oko – jezici talijanske kinetičke umjetnosti od 1950-ih do 1970-ih
Kustosi: Micol Di Veroli i Massimo
Scaringella
Od 14. siječnja do 14. veljače
2016.
Pokrenuto oko, jezici
talijanske kinetičke umjetnosti od 1950-ih do 1970-ih predstavlja 50 djela među kojima su slike, kolaži, video radovi, skulpture
i drugi predmeti koje su stvorili ključni autori talijanske kinetičke
umjetnosti, od Bruna Munarija, preteče istraživanja percepcije i neospornog uzora
u području dizajna i didaktike, do umjetnika koji su s njime dijelili scenu,
poput Getulia Alvianija, Marine Apollonio, preko skupina kao što su Grupa T
(Giovanni Anceschi, Davide Boriani, Gianni Colombo, Gabriele Di Vecchi i Grazia
Varisco), Grupa N (Alberto Biasi, Edoardo Landi, Toni Costa, Ennio Chiggio i
Manfredo Massironi) i Grupa 63 (Lucia Di Luciano, Lia Drei, Francesco Guerrieri
i Giovanni Pizzo). Izložba uključuje i deset odabranih kreacija Fausta Sarlija
koje posjetitelje upućuju na veze između umjetnosti i mode u tim godinama.
Kinetička
umjetnost stvara djela koja su otvorena i programirana, u kojima je kretanje od
temeljne važnosti. U takvim djelima kretanje može biti stvarno, potpomognuto
mehanizmima, ili prividno i optičko, postignuto pomoću efekata svjetla.
Programirano umjetničko djelo ima svoj ritam, koji se teoretski može beskonačno
ponavljati. Za ovu vrstu djela temeljno je psihološko sudjelovanje gledatelja.
“Programiranje” djela mora biti potpuno i kontrolirano, to više nije umjetnost
koja se temelji na gesti, materiji, na potrebi da se izrazi Ja, sve se to
smatra prošlošću. Djelo se, naprotiv, shvaća kao racionalni proces koji treba
pažljivo kontrolirati i prenijeti. Ta je umjetnost morala imati eksperimentalnu
matricu, stvarati modele koje je trebalo podvrći empirijskoj provjeri.
Komunikacija je bila jasna, geometrijska i esencijalna. Djelo je trebalo
stimulirati vizualnu percepciju, učiniti je aktivnom. Jedno od najvažnijih
obilježja programirane umjetnosti je da nije željela iracionalnog i romantičnog
umjetnika već kulturnog djelatnika koji radi
zajedno s tehničarima i znanstvenicima, političkog aktivista koji zna povezati
umjetnost s društvom. Kinetička umjetnost sebi nameće strogost djelovanja u
kreativnom području, analitički i disciplinirani pristup koji nastoji objediniti
umjetnost, znanost, društvo, umjetnika i gledatelja.
Početkom šezdesetih godina Zagreb otvara vrata novom kreativnom valu koji
zapravo stvara posve nov pristup umjetničkom stvaranju i njegovoj kritičkoj
viziji. Nove forme i sadržaji razvijaju se kako bi se potaknulo slobodno
promišljanje funkcije, značenja i uloge umjetnosti unutar suvremenog društva. Ovaj
grad tako postaje pravo raskršće ideja i kreativnih djelovanja koji će ubrzo
utjecati na cijeli svijet. Raznorodne energije Munarija, Grupe T, grupe GRAV i
drugih koje su od kraja pedesetih godina bile udružile velik broj umjetnika
rasutih diljem svijeta, porijeklom iz različitih sredina i s različitim
iskustvima, stižu na Balkanski poluotok. Godine 1961. u Zagrebu se otvara
izložba Nove tendencije, prva od
četiri izložbe, koja predstavlja umjetnike sa srodnim idejama, ali s različitim
estetskim ishodima. Radi se o pravom summitu
novih vizija tog razdoblja, pa organiziranje
jedne od najvažnijih izložbi kinetičke i programirane talijanske umjetnosti kao
što je Pokrenuto oko, jezici talijanske
kinetičke umjetnosti, od 1950-ih do 1970-ih u Zagrebu predstavlja prirodni hommage gradu u kojem je započeo novi ciklus
eksperimentiranja i gdje se kinetička i programirana umjetnost konačno konsolidirala
na međunarodnoj razini.
Izložbu je organizirao Glocal Project Consulting iz Rima u suradnji s ALTAROMA
i galerijom 10 A.M. Art, uz potporu Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu.