Ova stranica koristi tehničke (nužne) i analitičke kolačiće.
Nastavkom pregledavanja prihvaćate korištenje kolačića.

Pippo Delbono: Ljubav i tijelo

COMPAGNIA PIPPO DELBONO, Modena, Italija

Festival svjetskog kazališta

Predstava traje 1 sat i 15 minuta.


Te, ležec na tlu, cutiš tijelo zemno,
Nabreklo od krvi, na zagrljaj spremno:
Da grud mu golema, dušom ponesena,
Ljubavlju ko bog je, a tijelom ko žena,

Arthur Rimbaud, Sunce i put, 1870.

Pippo Delbono naslov svoje predstave preuzima iz Rimbaudovih stihova
koji se glasno ispreplicu s tekstovima gorljivih pjesnickih velikana 20.
stoljeca, poput Pasolinija, Artauda, Eliota i Whitmana. Na taj nacin on
sklada narativnu inkantaciju koju uglazbljuje Alexander Balanescu.
Poput ‘jecaja duše’ violinski zvuci združuju se sa dirljivim rijecima
izgovorenim na pozornici. Izmedu iskustva smrti i žudnje za životom, oni
skladaju cetverorucni koncert za sve muškarce i žene. Za žive, ali i za
one koji nisu s nama, koji su vec napustili ovaj svijet.

Ovaj koncert je moj susret s violinom. Violinom koju je svirao moj otac –
navecer – kad bi se vracao s posla. Violinom koju je kasnije prodao. I
koju više nisam cuo. Violinom koja pripada vezi moje obitelji s Nicolòm
Paganininijem. Demonskom violinom. Kad sam cuo kakao Balanescu svira
violinu u njoj sam cuo one note koje izlažahu poput krikova duše. Cuo
sam još te note koje mi nisu dale da spavam nocu kad sam bio mali. Cuo
sam u njoj pjev drugih života, progona, ponosa jednog naroda, pjev jedne
lijepe i gorke zemlje: Rumunjske.
Glas i violina su se zbližili i izmiješali s rijecima Pasolinija,
Rimbauda, Whitmana, Eliota, kako bi pokušali pronaci te tajne crvene
niti, možda magicne, koje povezuju ljude, povijesti, preko razlika,
preko nacija, jezika, preko bica koja još žive ovdje, preko bica koja su
vec otišla. Tko zna, možda je glazba taj tajanstveni govor koji
povezuje, i koji daje harmoniju stvarima.
Pippo Delbono

Pippo Delbono

Pippo Delbono je autor, glumac i redatelj koji slovi za jednog od
najnekonvencionalnijih i najistaknutijih talijanskih kazališnih
umjetnika. Zapoceto klasicno kazališno obrazovanje Delbono napušta u
potrazi za novim kazališnim jezikom, te odlucuje proucavati principe
istocnjackog kazališta, u cijem je središtu detaljan i rigorozan rad
glumca na tijelu i glasu; u kojem
se susrecu kazalište i ples. Pocetkom 1980-ih osniva Kazališnu skupinu
Pippa Delbona, s kojom je izveo sve svoje predstave. Njegove predstave
nisu prikaz kazališnih tekstova, nego cjelovita ostvarenja u kojima su
glumci dio stabilne jezgre koja s vremenom raste. Susreti s ljudima s
društvene margine donijeli su preokret u Delbonovu poetskom
istraživanju. Iz jednog takvog susreta iznikla je i predstava Barboni (1997). Predstave Bijes (La Rabbia, posvecena Pasoliniju), Rat (Guerra), Bijeg (Esodo), Plasticni ljudi (Gente di plastica), Krik (Urlo), Tišina (Il silenzio) i Ovaj divlji mrak (Questo Buio Feroce) te druge – izvedene su u više od pedeset zemalja.

Kazališna skupina Pippa Delbona gostovala je na brojnim medunarodnim
kazališnim festivalima; medu njima i na festivalu u Avignonu, koji je
družinu ugostio triput, te koproducirao Krik i u srpnju 2009. ugostio Laž. Brojna su kazališta priredila retrospektive njegova rada, medu njima i pariški Théâtre du Rond Point. Predstavu Henrik V. (Enrico V),
jedino ostvarenje temeljeno na kazališnom tekstu, povijesnom komadu
Williama Shakespearea, ugostio je, kao jedinu talijansku predstavu,
Royal Shakespeare Company.

Pippo Delbono godinama se bavi i istraživanjem filmskoga jezika. Godine
2003., nakon turneje po Izraelu i Palestini, snimio je film Rat (Guerra),
koji je prikazan na venecijanskoj Mostri, gdje je osvojio nagradu David
di Donatellovo za najbolji dokumentarac. Njegov drugi film, Grido (2006.), prikazan je na festivalu Festa del cinema u Rimu. Svoj treci film, Strah (La Paura), Delbono je snimio mobitelom i poslije prebacio na 35-milimetarsku vrpcu. Strah je prikazan u sklopu retrospektive njegovih filmova na Medunarodnom filmskom festivalu u Locarnu.

Kao glumac nastupio je uz Tildu Swinton i Marisu Berenson u filmu Ja sam ljubav (I am Love) redatelja Luce Guadagnina. Medu njegova glazbena i operna ostvarenja ubraja se opera Studio per Obra Maestra za Eksperimentalno kazalište u Spoletu.

www.pippodelbono.it

www.zagrebtheatrefestival.hr