Paul Schreiner rođen je u 4. studenoga 1928. u Zagrebu. Jedan je od rijetkih članova svoje obitelji koji je preživio Holokaust u Hrvatskoj.
Nakon Drugoga svjetskoga rata 1951. odlazi u Izrael, gdje dovršava svoje
školovanje za inženjera keramike. Od 1960. živi u Italiji i jedan je od
najvažnijih graditelja tvornica keramike diljem svijeta.
Biti Židov, Srbin, Ciganin ili komunist u Hrvatskoj za vrijeme
ustaškog režima značilo je skrivati se, biti progonjen, biti izložen
svim mogućim šikaniranjima, značilo je gotovo sigurnu smrt u nekom od
logora smrti – Jasenovcu ili Auschwitzu. Biti spašen iz Zagreba značilo
je ili imati ludu sreću ili prijatelje kojima se stvarno vjeruje, a
takvih je, kao što znamo, uvijek premalo. Posebno danas, gotovo
sedamdeset godina od završetka Drugoga svjetskoga rata, potrebno je
iznova čitati i zapisati svjedočanstva preživjelih, onih koji su
iskusili posljedice ustaškog režima.
Spašeni iz Zagreba
donosi tri svjedočanstva, tri nevjerojatne i istinite priče troje
srodnika različite dobi koji su bili među rijetkima iz židovske
zagrebačke zajednice koji su uspjeli preživjeti Holokaust. Ispovijedi
Paula Schreinera, Ive Reicha i Medee Brukner pred čitatelja donose
snažne i potresne priče o tome kako su uspjeli, često čudom, preživjeti
uhićenja i logore, kako su se skrivali i bježali. Te je tri ispovijedi
sakupio Paul Schreiner, jedan od najvrsnijih svjetskih inženjera
keramike, nasljednik tvornice Armina Schreinera – jedne od najpoznatijih
tvornica keramike u Hrvatskoj, ujedno i očevine, koju još uvijek nije
uspio vratiti nakon što im je oduzeta 1941. Ove tri priče pokazuju
koliko je varljiv svaki mir, koliko malo treba da se u čovjeku probudi
životinja, koliko je teško biti drugi i drugačiji, ali ujedno i svjedoče
o dobroti ljudi koji su pomagali bližnjima.
“Vrijeme ublažava
bol, ali ne briše sjećanje. To je konačni osjećaj koji se stječe nakon
što se prvi put pročitaju tri priče u ovoj knjizi sjećanja. Bolna
sjećanja, puna patosa, koja katkada čovjeka duboko uznemire.”Gianfranco Capra, novinar i pisac
“Ova
knjiga je naime kao izravno ljudsko svjedočanstvo istinski potrebna,
premda isto toliko i bolna za čitatelja, posebice onoga koji se – poput
mene – po predaji suživljavao s uglednim graditeljima struka, članovima
svoje obitelji, koji su svoje živote nesebično ugrađivali u razvoj
znanosti, trgovine i zanata na tlu Hrvatske te okrutno stradali kao
nedužne žrtve Holokausta. Ti su članovi naših obitelji, na koje se
spomen ni u jednoj židovskoj obitelji nikad nije gasio ni kod jednog
novog naraštaja, zaslužili da ih vrijeme nikad ne izbriše.”Suzana Glavaš